preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Login
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

 

 

"Mozak nije posuda koju treba napuniti,

već vatra koju treba zapaliti" 

(Plutarh)  

- prethodni citati -

Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 3. 2011.

Ukupno: 695211
Ovaj mjesec: 2071
Ovaj tjedan: 772
Danas: 18
GODIŠNJAK

ŠKOLSKA PREHRANA

e-Škole

 

HIMNA ŠKOLE

 

Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.

Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u  školi kraj Šumetlice.
 
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.

HIMNA EKO-ŠKOLE

  

Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
 
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
    
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
 
S.O.S. otvorite oči…

EKO KODEKS

DIJAMANTNI CERTIFIKAT

LOGO STOP NASILJU

LJUDEVIT GAJ

Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je  20. travnja 1872. u Zagrebu.

Obrazovanje

 

 

 

 

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Dziekuje Poland
Autor: MIRELA TOMIĆ, Dinko Šimić, 28. 11. 2021.

Kada se nađete zbunjeni jer pravo ustvari znači desno, prosto znači ravno, vulgarno znači grubo, a grubo znači debelo, onda znate da ste u Poljskoj. Upravo Poljska, ili da budemo precizniji, prekrasni grad Wroclaw, mjesto je  gdje je sedam učenika i troje učitelja OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška provelo sedam nezaboravnih  dana od 14.11. do 20.11. na razmjeni učenika u sklopu Erasmus + projekta “Učiti kako učiti”. Učenici osmih razreda Tara Sokić, Hana Mokricki, Leo Briški, Lara Kumić, Niko Trnka, Hana Blažević i Krešimir Ložić u pratnji učitelja Dinka Šimića, Antonije Jelančić i koordinatorice projekta Mirele Tomić, predstavili su svoju školu, grad i zemlju sudjelovanjem na radionicama i školskim aktivnostima,  posjetama znamenitostima, zajedničkim objedima, družeći se i razmjenjujući kulturne vrijednosti Hrvatske, Poljske i Grčke.


Učenici i učitelji  prijepodneva su provodili  u privatnoj školi Parnas gdje su podijeljeni u međunarodne grupe radili na prezentacijama i kvizovima iz engleskog, fizike i geografije. Na engleskom je tema bila Dan neovisnosti i zastave sve tri zemlje, na geografiji su predstavili po tri grada iz svake države, a na fizici  su proučavali uporabu 3D printera u medicini, industriji i svakodnevnom životu te su izrađivali 3D modele koristeći 3D olovku.

Tijekom boravka u školi pogledali smo predstavu poljskih učenika  temeljenu na poznatoj legendi iz Wroclawa te zaplesali zorbu i kukunješće.

Na turu gradom poveo nas je učitelj geografije Lukasz Lasocki. Obišli smo stari dio grada s brojnim crkvama, katedralu, gradsku vijećnicu, glazbenu akademiju te univerzitet, a šlag na kraju je bio otvaranje adventa u Wroclawu pa smo imali priliku vratiti se bar nakratko na „staro normalno“ i uživati u prekrasnim dekoracijama, štandovima, atrakcijama i adventskim delicijama.

Ali isto tako jednodnevni izlet nas je podsjetio na mračnu stranu čovječanstva. Posjetili smo koncentracijski logor Gross-Rosen, jedan od najbrutalnijih i najnemilosrdnijih njemačkih logora za istrebljenje prvenstveno poljskog naroda. Hladnoća i vjetar dodatno su pojačali osjećaj jeze koji nas je prožimao dok smo slušali i predočavali si strahote koje je jedno monstruozno ljudsko biće u stanju učiniti drugom i drugačijem.

Put kroz poljske pejzaže odveo nas je i do dvorca Ksiaz gdje smo se spustili u misteriozne podzemne tunele koje su iskopali nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata, a zatim prošetali antiknim hodnicima i sobama dvorca.

Naša avantura je, kao i prethodne u ovom projektu, završila zagrljajima, suzama, razmjenom profila i obećanjima o ponovnom susretu. Iako je projekt ovom razmjenom učenika završen, sigurni smo da će stečena iskustva, vrijednosti i prijateljstva ostati  zauvijek.

Završila bih citatom poruke roditelja jednog učenika koja čini moje srce velikim kao kuća:

„U svoje i u ime obitelji želim vam se od srca zahvaliti na svemu što ste napravili radeći na  Erasmus projektu. Pokazali ste našoj djeci, a i nama odraslima kako se sa srcem i strašću radi svoj posao, kako se poštuje svoje i tuđe, kako se uči i surađuje, a i pokazuje gostoprimstvo. Također hvala za ove naše male-velike klince za koje ste se u svem tom brinuli kao što bismo i mi sami. Pohvale i ostalim profesorim sudionicama projekta. LP“

Na kraju mogu samo reći hvala roditeljima naših učenika, koji su bili jedinstveni u svakom trenutku,  na ukazanom povjerenju.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju