preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Login
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

 

 

"Mozak nije posuda koju treba napuniti,

već vatra koju treba zapaliti" 

(Plutarh)  

- prethodni citati -

Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 3. 2011.

Ukupno: 695238
Ovaj mjesec: 2098
Ovaj tjedan: 799
Danas: 45
GODIŠNJAK

ŠKOLSKA PREHRANA

e-Škole

 

HIMNA ŠKOLE

 

Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.

Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u  školi kraj Šumetlice.
 
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.

HIMNA EKO-ŠKOLE

  

Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
 
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
    
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
 
S.O.S. otvorite oči…

EKO KODEKS

DIJAMANTNI CERTIFIKAT

LOGO STOP NASILJU

LJUDEVIT GAJ

Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je  20. travnja 1872. u Zagrebu.

Obrazovanje

 

 

 

 

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Notama kroz vrtlog života, intervju s M.Petrićem Predojevićem
Autor: Marinela Banovčić, Dinko Šimić, 28. 3. 2019.

Učenica 8. b razreda OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška Ana Meglajec napisala je intervju s mladim Novogradiščaninom Matejom Predojevićem Petrićem. Njezin rad je na županijskoj smotri literanog, dramskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo u Slavonskom Brodu predložen za državnu razinu navedene smotre. Mentorica je učiteljica hrvatskog jezika Marinela Banovčić. Rad donosimo u cijelosti i nadamo se kako će puno više ljudi našega kraja, a i šire, čuti za Mateja!


 Glazba je moja radost

Notama kroz vrtlog života

Želim biti svoj

        Znate li što želite raditi u životu? Jeste li nečemu predani? Ako ne znate odgovor na ova pitanja, ne brinite.  Niste jedini. Matej Predojević Petrić, mladi hrvatski operni pjevač, imao je isti problem. Ništa ga nije ispunjavalo, sve dok se, kako sam kaže, nije zaljubio u glazbu. Matej je rođen u Novoj Gradiški gdje je završio osnovnu i srednju školu. 

Kad je počela ljubav prema glazbi?

Oduvijek sam volio glazbu i pjevanje, no tada glazba nije imala posebno mjesto u mom životu. Prelaskom iz osnovne u srednju školu polako je otvarala neočekivane vidike. S četrnaest godina naučio sam svirati gitaru, što je relativno kasno jer nisam pohađao osnovnu glazbenu školu. U trećem razredu gimnazije stječem neko formalno glazbeno obrazovanje. Tek kad sam navršio dvadeset dvije godine, imao sam prve službenesate pjevanja. Sve se dalje odvijalo vrlo brzo. 2016. počinjem predavati pjevanje u istoj školi koju pohađam. Pjevam u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

 

To su doista vrtoglave životne promjene.

Cijeli moj život pun je velikih preokreta. Danas mislim da se sudbina poigravala sa mnom kako bih shvatio što želim. Nikada nisam previše volio učiti, većinu gradiva pamtio sam na satu, zato mi gimnazija nije bila privlačna škola. Utjehu sam potražio u glazbi. Nakon završene srednje škole upisao sam Ekonomski fakultet smjer poduzetništva. Izgurao sam prvi semestar. Shvatio sam kako će ponovo biti teško jer me navedeni fakultet ne zanima. Odlučio sam se pripremati za upis na Glazbenu akademiju u Puli. Nitko nije vjerovao da ću uspjeti. Čak je i mama, koja je moja najveća podrška, sumnjala. Rekao sam joj da glazba mora biti moj put! Ako treba, svirat ću i pjevati na svadbama, i na taj način pomoći mami u financiranju mog školovanja. I sam sam bio sumnjičav i previše kritičan. Trebala mi je potvrda da mogu dalje.

 

 

 

Kako si postao operni pjevač?

Počeo sam s privatnim satima pjevanja i solfeggia kao pripremom za prijemni ispit, odabrao sam smjer glazbene pedagogije. Smatrao sam da je to moja jedina mogućnost. Nisam imao razvijen glas, a htio sam popraviti tehniku pjevanja jer sam pjevao ubendu. U jednom trenutku profesorica mi je preporučila Akademiju. - Baš!- pomislio sam. Godišnje prime pet studenata. Uglavnom, uputila me profesoru Stojanu Stojanovu, bugarskom umirovljenom tenoru. Počeo sam vjerovati jer je profesor bio iskren i susretljiv. Kako su mi narasla krila! Pjevajući stare majstore, zaljubio sam se u klasična glazbena djela. Godinu dana nakon upisa na Akademiju odabrao sam operno pjevanje.

 

Tko je tvoj uzor?

Ima puno prekrasnih tenora kao što su: vječni Pavarotti, Mario del Monaco, Franco Corelli… Oni su vrhunski talijanski tenori koji su nadahnuli mnoge, pa i mene, no svakako želim razviti svoj stil, biti svoj, biti Matej!

 

        Možeš li izdvojiti najdražu operu?

Iako su mi Puccini i Verdi najdraži skladatelji, najljepša opera je Mascagnieva Cavalleria rusticana. Nedavno sam ju pjevao u pratnji orkestra u predivnoj dvorani usred Rima.

 

                 Razviti tenor nije nimalo lako. Je li uvježbavanje glasa naporno?

Znam da će zvučati čudno, ali kad sam shvatio da imam nos za glazbu, bio sam spreman na žrtvu.

Mogao sam provesti sate za klavirom, za razliku od učenja u srednjoj školi, to jednostavno nije išlo.

Kad treniram svoj glas, potpuno sam ispunjen. Vježbam s polaznicima, učim nove skladbe uz glasovir, slušam druge pjevače i njihove izvedbe.

 

                Uspijevaš li uskladiti mnogobrojne obveze?

Radim posao koji volim. Da je drugačije, možda ne bih uspio. U osam ujutro počinjem, a oko dvadeset jedansat završavam radni dan. Uspijem pronaći pauzu za ručak i kavu. Većinu vremena provedem s polaznicima škole. U večernjim satima sam u Hrvatskom narodnom kazalištu na probama.

 

Gdje se sada osjećaš kao doma?

Akademiju sam upisao u Puli gdje sam i studirao dvije godine. Ljeta u Puli su prekrasna. Divno je promatrati kako grad živi punim plućima za vrijeme turističke sezone. Na trećoj godini prelazim u Zagreb koji postaje moj dom. U svojoj rodnoj Novoj Gradiški ne mogu razvijati karijeru opernog pjevača, ali radujem se blagdanima i odlascima kući.

 

Pročitala sam kako si sudjelovao na Metropolitan Summer Music Festivalu u New Yorku.

Kakvi su dojmovi?

Da, nezaboravno putovanje i iskustvo. New York i rijeka Hudson ostavili su me bez daha. Bio sam jedini europski pjevač. Lijepo je vidjeti i doživjeti multikulturalnost, mlade polaznike iz cijelog svijeta. Upoznao sam Michaela Fenellya koji je nedavno imao klavirski recital u Carnegie Hallu, najpoznatijoj koncertnoj dvorani u svijetu, i dirigenta koji je radio s velikim Pavarottijem.

 

Koji je sljedeći korak u karijeri?

Imam neke planove. Osim javnih audicija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu planiram ići i na audicije u inozemstvu, jer u drugim europskim zemljama daju puno više prilika mladim pjevačima. U svibnju imam koncert u Dubrovniku s jednom korejskom sopranisticom. Jako se veselim odlasku u Finsku na međunarodno natjecanje, a svakako želim zapjevati i u Švicarskom opernom studiju. Želim putovati i usporediti iskustva.

 

Bi li mladima preporučio da hrabro slijede svoj san?

Da, naravno! Smatram kako sam uspio, ali na teži način. Nakon brojnih neuspjeha pronašao sam sebe. Ovom prilikom moram zahvaliti mami Ivani koja je izdržala sve moje hirove, dopustila mi da se ostvarim i financijski me podržala.

Ne treba ni pretjerano žuriti s ulaskom u svijet odraslih. Nije propast ako se malo pričeka i priprema za ono što stvarno želiš. Imamo samo jedan život, bilo bi šteta ne voljeti ga. Kad uživaš u poslu koji radiš, nema veće radosti!

 

Dragom Mateju želimo puno uspjehu u pjevačkoj karijeri!





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju